top of page

V

V

CITALACKE

GRUPE

Čitalačke grupe otvorene su za sve zainteresirane pojedince/ke, a održavaju se jednom mjesečno. Informacije o literaturi za svaki termin objavljuju se na web stranici projekta te se šalju u tjednim newsletterima. 

Čitalačke grupe uključivat će najviše 10 do 15 sudionika/ca. Sudjelovanje u svim čitalačkim grupama nije obvezno, već se sudionici/e mogu priključiti različitim grupama ovisno o temi ili konkretnom materijalu koji ih zanima.  Na ovaj se način želimo osloboditi obveze da nešto “moramo” te čitanje predstavljamo kao čin užitka i slobode.

Nikakvo specifično predznanje niti obrazovanje nije potrebno, dobrodošli/e su sudionici/e različitih profila i interesa. Tijekom održavanja čitalačkih grupa želimo staviti naglasak na široki dijapazon pristupa i čitanja određenog teksta.

Ovisno o interesu sudionika/ca, čitalačke grupe održavat će se i putem aplikacije Zoom što će omogućiti dostupnost programskih aktivnosti sudionicima/cama bez obzira na geografski položaj.

Izborom literature cilj nam je ukazati na autore koji su na našem području manje poznati i dostupni, a kombiniranjem različitih tipova tekstova: teorijskih, fikcionalnih, poezije, kraćih i dužih eseja i beletristike željeli bismo istražiti različite pristupe temi, ujedno potičući raznolikost interpretacije od strane polaznika/ca. Također, nastojimo odabrati tekstove bliske različitim tipovima čitatelja/ica, a prihvaćamo sve prijedloge literature koju želite čitati i o kojoj želite razgovarati u čitalačkim grupama. Predložena literatura uključuje hrvatske i inozemne autore i autorice, pri čemu posebnu pažnju obraćamo na pristupe koji uključuju postkolonijalnu kritiku, feminističke i queer teorije. 

2022.

Annie Ernaux: Godine

30. studenog 2022. / PROSTOR

"Slavljena kao remek-djelo autobiografske proze, prevedena na brojne svjetske jezike, ova jedinstvena knjiga donosi priču o više od šezdeset godina Francuske, koja se od kraja rata razvija u suvremeno društvo kasnoga kapitalizma. Protkan vlastitim sjećanjima, fotografijama, povijesnim događajima, jezikom pojedina razdoblja, popularnom kulturom, radijskim i televizijskim emisijama, modama, proizvodima, željama i htijenjima generacija, roman je živo svjedočanstvo o preobrazbama jednog društva, kulture, ali i cijeloga svijeta. Ernaux nas vraća u rat u Alžiru, susrećemo Sartrea i de Beauvoir, Edith Piaf, Agnes Varda, vraćamo se u svibanj 1968., u doba manifesta za pravo na pobačaj, nuklearne prijetnje, pratimo napredak tehnologije, eksploziju konzumerizma, rast nezaposlenosti. Neizreciv protok vremena Annie Ernaux bilježi i slaže poput palimpsesta kako bi u pojedinačnu sjećanju izrazila „proživljenu dimenziju povijesti“ i pisanjem „oblikovala svoju buduću odsutnost“ rekonstruirajući ono naše, zajedničko vrijeme koje „iz davnina sipi do danas“. Tako autorica uspijeva ispisati život u sasvim novoj formi autobiografije koja je istovremeno subjektivna i neosobna, privatna i kolektivna."

f05d8726-7266-4354-bd73-0e982a14090d.jfif

Damir Karakaš: Okretište

27. rujna 2022. / PROSTOR

"Okretište" je, tvrdi autor, roman o nemogućnosti da se bilo što napravi – osim da se o jednoj takvoj životnoj situaciji koja te zadesi napiše roman. Riječ je dakle o autofikcionalnom djelu, Karakaševom dosad najintimnijem tekstu koji se bavi teškom psihofizičkom traumom protagonista, načinom njegova nošenja s njom i pronalaženjem mehanizama ponovnog vraćanja povjerenja u ljude i svakodnevicu. Ali u romanu nema niti spektakla niti crne kronike, jer književnost je za Damira Karakaša oduvijek bila jezik, ne puko opisivanje događaja.

okretiste.JPG

Ivana Bodrožić: Sinovi, kćeri

24. svibnja 2022. / PROSTOR

Svaka knjiga Ivane Bodrožić događaj je za našu književnost, a njen novi roman “Sinovi, kćeri” bio bi novost bilo gdje na svijetu; tamo gdje piše zabranjeno, na mjestima koja se zaobilaze, Ivana tek počinje pisati i ide do kraja, do tajnih, najintimnijih kutaka, do zaključanog srca svih stvari i to radi s iznimnom lakoćom i ozbiljnošću. Po zahvatu epski, u načinu lirski, poetičan i polemičan, “Sinovi, kćeri” je roman o nama: kćerima i sinovima, onaj koji će se čitati, o kojem će se pisati i pričati – još dugo. (Olja Savičević Ivančević)

Tema ovog kompleksnog romana je što nam i kako nameće tijelo, spol s kojim se rađamo, tijelo koje se može pretvoriti u kavez koji društvo gradi oko nečijeg identiteta. Roman posvećen neslobodi i cijeni koju osoba plaća kad se odluči za slobodu – o visokoj cijeni drugosti – autorica ispisuje s nijansiranim psihološkim uvidom i senzibilnošću ozbiljne spisateljice. (Slavenka Drakulić)

bodrozic.png

Sandra Antolić: Svojevrsna

5. travnja 2022. / PROSTOR

"LJUDI SU SVINJE" (opće poznati kompliment koji često dobacujemo jedni drugima, sve dok se ne prilijepi kao etiketa, ali svejedno sam ga istaknuo, zbog poante): "Ljudima ne treba niš verovati, ljudi su svinje", pomislila je/rekla - jedna SVINJA! E, nisko je napokon spao ljudski rod, kad ga i svinje etiketiraju; ali - kako molim? - da je to "mišljenje" iliti "stav" baš - svinje. Sve je moguće, pa i to, kad se originalno-bizarna ideja ispiše u alegorijsko-satiričnom modusu, svježim perom novodošle spisateljice gđe. S. Antolić.
(...)
Knjiga gđe. Antolić ne smjera na visoko, ali niti ne pada nisko, već je tu, negdje po sredini, gdje konstatiramo da se autorica samo igra na alegorijsko-ironijski način. No, to je ona "igra" koja "ničemu ne služi pošto joj se svrha nalazi u njoj samoj, ona nije usmjerena prema nečemu drugom, nije prožeta nikakvom namjerom", jer joj je svrha da zabavi ljude i pričini im zadovoljstvo. Pored toga, igra ne izaziva nikakve posljedice i ne dovodi ni do kakvih promjena, ona omeđava nekakvu OAZU USRED OZBILJNOG ŽIVOTA!, "obrađuje svoj vrt dokolice i zabave..." itd, kako piše autoritativni francuski filozof Vladimir Jankelevitch u kapitalnoj studiji "Ironija".

- Igor Mandić, Sentimentalni uzgoj "hrvatski govoreće svinje", Jutarnji list, 12. veljače 2022.

sandra.png

Nora Verde: Moja dota

28. veljače 2022. / PROSTOR

"No, Nora Verde nas svojom prozom zavodi i dobro to sakriva. Njezine poante nisu isforsirane i ne bodu u oči. Na ničemu se tu ne inzistira, knjiga "Moja dota" nije nimalo manifestnog karaktera (a mogla je biti neizdrživa u tom smislu). I zato roman pruža zadovoljstvo onom čitatelju koji - duboko ispod zavodljivih redaka o otočnom ljetu - naiđe na ono što je Nora Verde zaista htjela reći. A htjela je reći, i rekla je, mnogo važnih stvari. Neke od njih, reći će neki, odavno već znamo - prevazišli smo ih. Ali, kad bi to bila istina, ne bi bilo "Moje dote". Taj je roman dokaz da i dalje živimo u svijetu za koji smo uvjereni kako je iza nas."


- Vid Barić

noraweb.png

2021.

Ivo Andrić: Ex Ponto

30. studenog 2021. / PROSTOR

Čini se da je u "Ex Pontu" sve svedeno na suštinu književnosti, da su odstranjeni svi slojevi koji su u brojnim književnim djelima postali svrha samima sebi. Ta suština književnosti mogla bi se odrediti kao čovjekova fundamentalna potreba da kaže kako mu je, kako se osjeća, – samome sebi i drugima. Književnost kao ispovijest ili pismo – koje se piše i za sebe i za druge.

U formalnom smislu Andrićev "Ex Ponto" se ne može uklopiti niti u poeziju, niti u prozu, niti u pjesničku prozu, niti u mikroeseje, niti u dnevnik (a vrlo je blizak i formi dnevnika), a sve te elemente u sebi posjeduje. (...) Sasvim je suvislo ustvrditi da je "Ex Ponto" književni ogled o suštini života i suštini književnosti, pa tako i pokušaj da se ponudi nešto što bi bilo blisko Književnosti po sebi, to jest „čistoj“ Književnosti.

- Marko Raguž, Razgovori sa samim sobom, Sarajevske sveske, br. 25/26​

adnric.png

Marguerite Duras: Ljubavnik

26. listopada 2021. / PROSTOR

"Marguerite Duras inzistira na onome što naziva i u samome romanu 'osnovna neposrednost pisanja' – tekst je za nju puno više od 'pripovijedanja priče', pisanje je zapravo posve suprotno od pisanja priče, ne u smislu da postoji težnja da se priča razori, već da se pisanjem izmakne prostome opisivanju svijeta, kako bi se on, iz mračnih i nepoznatih, neistraženih dubina jezika, ponovno stvorio.

Kako u tekst upisati, između ostaloga, čulnost, ali i bol, strast, žudnju, zanos, tjeskobu, melankoliju, tugu, gubitak?"

Tatjana Gromača Vadanjel, prometej.ba

cetvrta.png

bell hooks: All About Love

26. listopada 2021. / PROSTOR

"Ljubav je za nju radikalna politička praksa koju treba usavršavati i vježbati i usput riskirati, ali rizik je, po njoj, i dobra stvar iz koje svašta možemo izvući za osobnu dobrobit. Hooks jednaku pažnju posvećuje i samoći, smatrajući je dijelom fenomena ljubavi. Ona kaže da je samoća najprije zastrašujuća i teška, jer smo dugo uvjetovani brinuti o društvenoj predstavi sebe i drugih. Ali ona je istovremeno mogućnost da se oslobodimo takve uvjetovanosti, da sebe otkrijemo, prepoznajemo, priznamo, prihvatimo, podržimo, volimo. I to izvan društvenih sila kontrole i oslobođeni od društveno-uvjetovanog priznavanja i opravdavanja svoje egzistencije kroz imperative partnerske veze, braka i “adekvatnih” identiteta.

- Iva Parađanin

Alain Badiou: Pohvala ljubavi

26. listopada 2021. / PROSTOR

Knjiga donosi razgovore koje je novinar Nicolas Truong vodio s istaknutim francuskim filozofom Alainom Badiouom u sklopu festivala Teatar ideja u Avignonu. Badiou smatra da bi filozofija trebala stati u obranu ljubavi jer je ljubav u današnjem svijetu ugrožena i prijete joj sa svih strana.Trebalo bi ponovno izmisliti ljubav (o čemu pjeva Rimbaud), izložiti je riziku i avanturi te je suprotstaviti sigurnosti i komforu. Tko ne krene od ljubavi, nikad neće saznati što je filozofija.

Joseph Campbell: Junak s tisuću lica

29. rujna 2021. / PROSTOR

Junak Campbellova monomita, bio on arhajski i arhetipski ili moderan i individualiziran, slijedi postaje puta zajedničkog cjelokupnome čovječanstvu; postaje koje u sebi nose otajstva njegova bitka u široj zajednici i samome sebi.

U šezdeset godina postojanja, "Junak s tisuću lica" nadahnuo je nebrojene umjetnike, pisce i redatelje na stvaranje djela temeljenih na monomitu, otkrivši u isti mah mnogim pojedinačnim čitateljima širinu i nadahnuće osobnog učenja prikrivenog u nasljeđu ljudske rase.

treca.png

Jorge Luis Borges: Aleph

26. listopada 2021. / PROSTOR

Aleph,sedamnaest fantastičnih pripovjedaka, s epilogom, Jorgea Luisa Borgesa (1899. – 1986.), uz glasovitu zbirku Ficcones (Izmišljaji), najvažnija je knjiga narativnih tekstova u opusu toga velikog argentinskog pisca. Nosi naslov po završnoj priči: El Aleph. U njoj se, kombinacijom vrhunske intelektualne humoreske i oniričke fantazije, opisuje sudbina beznačajnog pisca kojem sudbina dodijeli jedinstvenu milost, tj. da ugleda viziju Alepha – prvog slova hebrejskog alefbeta (alfabeta) – u kojoj se, u punoj istovremenosti, zrcale mijene čitavog svemira.Kritičari sugeriraju da je tu posrijedi ironična parafraza Danteova pakla. Točno nasuprot njoj stoji priča Zahir, o čovjeku (Borgesu) kojega, malo-pomalo, opsjeda slika niklenoga novčića dok mu, na kraju, iz misli ne istisne svaku drugu pojedinost štoje obuhvaća svemir.

Émil M. Cioran: O nedaći biti rođen

26. listopada 2021. / PROSTOR

Semezdin Mehmedinović: Me'med, crvena bandana i pahuljica

24. kolovoza 2021. / PROSTOR

“Me’med, crvena bandana i pahuljica” roman je o zaboravu. I o strahu od zaboravljanja. Četiri godine nakon infarkta otac bi da prestane piti jedan lijek, jer se među neželjenim nuspojavama ponekad javljaju problemi sa sjećanjem. On osjeća strah od unutrašnjeg pustošenja. Pisac bez sjećanja je kao moreplovac bez mora. Emigrant bez sjećanja je poput čovjeka koji se izgubio i luta daleko od doma.

(Miljenko Jergović)

 

Sana Perić: Monáda

26. srpnja 2021. / PROSTOR

Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.

Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.

 

Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)

semezdin.png
monada.png

U ovo doba koje propagira individualizam, egocentričnost i samozadovoljstvo bez pokrića Cioran predstavlja korektiv, upravo ono što nedostaje kako bi se uspostavila ravnoteža u jednadžbi. On govori o životu kao direktnom porazu, prokletstvu, nedaći. Umor, gađenje, odustajanje, postojanje kao nepravda, sve je to detaljno predstavljeno, uz neoborivu dozu šarma, humora i cinizma, dok i drugim temama pristupa otvoreno i često iznenađuje.

bottom of page